logo
30 Godina!
Fri Oct 17 2025 20:39:00 GMT+0800 (Malaysia Time)

Pozdravi sa 60. izdanja sajma IHGF u Delhiju

Gospodin Chatterjee, Toni i ja nalazimo se na velikom indijskom sajmu koji se održava dvaput godišnje. Ovo je velik događaj jer se radi o njegovom 60. izdanju... zapravo, 30 godina održavanja sajma. Mnogo se toga promijenilo tijekom godina, a ovdje su mnoga poznata lica: stari prijatelji, konkurenti, pa čak i poneki prevaranti. Nekolicina njih i čita ovaj newsletter.

Posjećujem ovaj sajam više godina nego što bih to rado priznao. Upravo sam ovdje upoznao gospodina Chatterjeeja, koji je postao dobar prijatelj i naš agent – naš čovjek u Indiji. On je poznata osoba na sajmu, ponajprije zato što je vrlo visok, nadvisuje većinu Indijaca, ima prepoznatljivu frizuru s bijelom pramenom i uvijek nosi najsvjetliju odjeću. Imam osjećaj kao da smo AW i ovaj sajam zajedno odrasli... u nastavku pogledajte zašto.

Prošli tjedan sam vam pričao o bučnom gradu Varanasiju i našoj potrazi za svilom, ako ste propustili, možete pogledati ovdje..
Ali sam također našao vremena da snimim YouTube video o tome.

Hvala što gledate i podržavate moje YouTube videe... (Bio bih jako sretan ako biste mogli lajkati, komentirati i podijeliti). Ovo mi je još uvijek samo hobi, nisam baš neki profesionalac, ali jako uživam u njihovom snimanju. Bio sam prilično zadovoljan (pa čak i uzbuđen) kada je moj drugi video, koji sam nedavno snimio u Nepalu, zapravo postao pomalo viralan... 190 tisuća pregleda... Bio je o našem posjetu Bhaktapuru, blizu Katmandua. Čuli smo da generacija Z planira nove prosvjede tamo... što sam i spomenuo u videu... a onda su se prosvjedi doista i dogodili... i algoritam je to, očito, zavolio.

Nakon Varanasija, krenuli smo vlakom prema jednom malom gradu usred ničega – negdje između Varanasija i Kolkate. Tamo smo se sastali s pravim vlasnikom rudnika. Vrlo energičan čovjek, s mladim i živahnim timom koji su svi nevjerojatno strastveni kada je u pitanju drago kamenje. Željeli smo vidjeti pravi rudnik dragog kamenja... stigli smo navečer i smjestili se u jedinom hotelu u gradu, koji je bio jeftin, sumnjiv i imao mračan, vlažan noćni klub na krovu iz kojeg je treštala glasna pandžapska glazba – naš novi prijatelj rudar i njegov tim inzistirali su da nam tamo kupe piće i hranu. Neprestano smo tražili da stišaju glazbu (bili smo jedini gosti), kako bismo mogli razgovarati... ali DJ bi nakon svake tihe pjesme ponovno pojačao muziku do razine koja para uši.

Sljedećeg jutra, nakon doručka s cijelim timom, krenuli smo s dva automobila izvan grada... rekli su nam da je to 20 minuta vožnje. No, vozili smo se sat i pol kroz zaista prekrasan krajolik – jezera, šume, neobične kamene formacije – pa smo počeli pitati koliko još ima. Cesta je bila uska, ali dobro održavana... osjećaj je više podsjećao na središnju Javu u Indoneziji nego na Indiju.


Čudno mjesto i konačno smo stigli, neko vrijeme smo sišli s ceste truckajući po zemljanom putu. Zatim su nam rekli da ćemo morati malo pješačiti... kroz usku klisuru koja je na nekim mjestima bila malo poplavljena, ali smo se nekako uspjeli provući i nastaviti dalje.

Na kraju smo izašli na prizor kao iz bajke... krajolik s malim površinskim rudnikom i jezerom na dnu, a cijelo je područje svjetlucalo na suncu. Tlo je bilo prekriveno sitnim komadićima tinjca koji su izgledali poput šljokica. Naš prijatelj rudar podignuo je nekoliko komadića i pokazao nam kako tinjac klizi među prstima – zapravo izgleda kao ledeno tanke kristalne pločice. Tinjac se čisti, usitnjava i prodaje kozmetičkim kompanijama. No, među naslagama tinjca pronalaze se i pravi dragi kameni... Tu, razbacani po sjajnom tlu, mogli smo doslovno pokupiti komade briljantno plavog akvamarina, crnog turmalina i komade rubin crvenog granata. Dečki naoružani ničim više nego lopaticama i kantama skupljali su drago kamenje spremno za razvrstavanje.

Čarobno mjesto... mogla se osjetiti aura dragog kamenja.

Bili smo tamo samo kratko... i momci koji su razgovarali na telefonu rekli su nam da moramo otići – područje se čistilo kako bi se pripremilo za miniranje. "Oh", rekao sam, "želim to vidjeti!" – ali oni su rekli da, naravno, to nije moguće jer imaju stroge sigurnosne procedure. Cijelo područje mora biti ispražnjeno... pa smo se ponovno provukli nazad do automobila.

Rudar nam je rekao da ima državnu dozvolu za rudarenje – ispričao nam je da ima čak pet takvih rudnika. Tinjac se vadi komercijalno, ali drago kamenje, koje je gotovo nusproizvod, prikuplja se, sortira i kamionima prevozi u Gujarāt, na suprotnu stranu Indije, u zanatski grad Khambhat. Tamo njegov brat (objasnio nam je) distribuira kamenje zanatlijama, a oni zatim otkupljuju gotove proizvode. Nedavno su se naš čovjek i njegov tim prijavili u hotel blizu sajma... i pretvorili jednu hotelsku sobu u privatni izložbeni prostor kako bi pokazali sirove i gotove proizvode. Bili smo impresionirani!

Imamo dogovor o ekskluzivnoj prodaji njihove proizvodnje u Europi..

U svakom slučaju, čekamo 30 GODINA..

Ovaj sajam slavi.. ali diljem AW svijeta uskoro ćemo slaviti još jednu proslavu 30 godina. Pričekajte nešto posebno.

Halloween je tako blizu! Zastrašujuće blizu.

I imamo zastrašujuće ponude za vas.. Pogledajte dolje.

Moram sada ići.. Završili smo na sajmu i sada.

Vrijeme je za odlazak u Gou na nekoliko dana.

Čuvajte se.

Namaste iz Indije

David

Share: