Pozdravi iz Alleppeya, južna Indija

Nadam se da ste svi dobro i da uživate u užurbanoj sezoni. Ovdje u Indiji iza nas je još jedan vrlo intenzivan tjedan, u kojem smo stalno bili u pokretu, praktički bez imalo sna. Uskoro ću vam objasniti zašto…

Prošli tjedan pisao sam vam o tome kako smo se našli usred povijesnih prosvjeda zbog žohara i prave noćne more s papirologijom Europske unije s kojom se suočavaju indijski obrtnici. Ako ste to propustili, možete pročitati prethodni tekst ovdje.

E pa, napokon smo stigli negdje gdje je mirno. Naš hotel nalazi se uz rukavce Kerale i polako se počinjem prisjećati kako zvuči tišina. Ali Indija i buka… O, Bože!! Napokon mir!

Nakon sajma odletjeli smo u Ahmedabad, u saveznoj državi Gujarat, a zatim smo se automobilom uputili prema Khambhatu, poznatom kao indijski Grad kristala.

Oni koji redovito čitaju moj blog možda se sjećaju našeg prijašnjeg smještaja u blizini Khambhata: prilično skromnog motela uz autocestu, s krevetnim stjenicama, žoharima i tajanstvenim crvenim mrljama na zidovima. Bilo je to mjesto na kojem spavate potpuno odjeveni i trudite se ne istraživati ​​baš ništa.

Ovaj put jedan od naših suradnika koji se bave dragim kamenjem preporučio nam je da odsjednemo u gradu Anandu, udaljenom oko 40 minuta vožnje, u hotelu čiji naziv počinje slovom „H“. Provjerio sam recenzije. Bile su loše. Jako loše.

No, naš čovjek bio je uporan i, srećom, pokazalo se da je bio u pravu. Velike i čiste sobe, ljubazno osoblje — zapravo, sve je bilo odlično. Pazite na lažne negativne recenzije; to je u Indiji prilično česta pojava. Čestitali smo sami sebi što smo pronašli udobno mjesto na kojem ćemo se napokon moći dobro naspavati, što nam je bilo prijeko potrebno.

Postojao je samo jedan mali problem.

Stigli smo usred Navratrija, velikog festivala glazbe i plesa u Gujaratu. A kad kažem ples, ne mislim na nekoliko ljudi koji se prije spavanja lagano njišu uz glazbu.

Činilo se kao da se cijeli grad sprema za vjenčanje. Prekrasna odjeća, cijele obitelji zajedno na ulicama i velike skupine ljudi koje su se okupljale kako bi plesale Garbu na ulicama i posebno uređenim prostorima za proslave. Nekoliko takvih prostora nalazilo se, sasvim zgodno, u blizini našeg hotela.

Jako blizu.

Oko deset sati navečer glazba je doista počela. Zamislite veliki rave party na kojem je netko uklonio mogućnost smanjivanja glasnoće, uz lasere i redovite vatromete. Ogromne mase ljudi.

CIJELU. NOĆ. BEZ. PRESTANKA.

I ne zaboravite, Gujarat je savezna država u kojoj je alkohol zabranjen. Ti su ljudi, dakle, sve to izvodili na mliječnim frapeima i soku od manga. Što god stavljali u taj sok od manga, zaslužuje dodatnu istragu.

Ponedjeljak, utorak, srijeda… svake večeri tijekom našeg boravka grad je živio punim plućima. U međuvremenu smo imali sastanke s dobavljačima dragog kamenja koji su očito bili na istim tim zabavama, a ipak su nekako dolazili na posao svježi, bistri i spremni za posao.

Mi smo se jedva uspijevali sjetiti u kojem nam se džepu nalaze naočale.

Ipak, između zijevanja uspjeli smo obaviti mnogo zanimljivog posla s dragim kamenjem. Postoji nešto u Khambhatu — znanje, vještine i mogućnosti — što nas stalno vuče natrag.

Samo ću sljedeći put, prije nego što rezerviram hotel, provjeriti kalendar festivala, a tek onda čitati recenzije hotela.

A onda je uslijedila naša mala pustolovina s kupnjom pića.

Gospodin Chatterjee želio je kupiti viski. U blizini hotela nalazila se licencirana trgovina alkoholnim pićima koja je posluživala posjetitelje s potrebnim dozvolama. Toni i ja pošli smo s njim, misleći da bismo usput mogli kupiti i pivo.

No najprije smo morali ishoditi osobnu dozvolu za kupnju alkohola. Za stolom su sjedila trojica gospode i obavljala administrativne poslove tempom koji je jasno davao do znanja da ih nitko nikada nije uspio požuriti.

Fotografirali su nas. Potpisivali smo dokumente — izbrojio sam dvanaest mjesta na kojima sam se morao potpisati. Zatim smo, kad je došao odgovarajući trenutak, morali sjesti ispred videokamere i pomicati glavu s jedne strane na drugu. Negdje je, pretpostavljam, netko provjeravao jesam li doista David i namjeravam li zaista popiti pivo. Činilo se da se ništa ne pomiče s mrtve točke.

Razgovarali smo s ostalim kupcima, među kojima je nekoliko njih imalo američke putovnice. Uglavnom su to bili Indijci koji rade u tehnološkom sektoru i vratili su se kući za vrijeme blagdanskih proslava. S vremena na vrijeme gospodin s lijeve strane otvorio bi vrata skladišta, otkrivajući primamljive palete piva, nestao unutra i naposljetku se vratio s prepunom smeđom papirnatom vrećicom.

Cijeli je postupak djelovao čudesno tajnovito, s obzirom na to koliko je službene papirologije trebalo ispuniti.

Naposljetku je moje oduševljenje zbog tog piva počelo splašnjavati. „Dobro, ljudi”, rekao sam prilično glasno. „Idemo. Stvarno mi je već dosta čekanja na to pivo. Zaista više ne namjeravam čekati.”

U tom se trenutku gospodin broj tri odjednom probudio iz svoje letargije. Pretpostavljam da je i on plesao cijelu noć.

„Da, gospodine Davide! Nemojte ići!”

Razmijenjeno je nekoliko riječi, gospodin broj jedan užurbano je odjurio u skladište i ubrzo su se pojavili viski i pivo.

Do tada sam već potpisao toliko izjava da je bilo sasvim jasno kako je piće namijenjeno isključivo osobnoj potrošnji, u mojoj hotelskoj sobi. Platio sam i napokon smo se izvukli odande.

Toni je rekao da je za zahtjev za stambeni kredit morao ispuniti manje papirologije.

Nakon Khambhata odvezli smo se natrag do zračne luke u Ahmedabadu i oprostili se od Tonija. Bilo je to prilično emotivno. Nakon tjedana zajedničkog putovanja, rada, razvoja proizvoda i preživljavanja povremenih upitnih hotelskih smještaja, neobično je kad se ekipa počne razdvajati. On je odletio u Mumbai, a zatim nastavio put prema Španjolskoj. Mi smo se zrakoplovom uputili na jug, u Kochi, kako bismo posjetili tvornice otirača od kokosovih vlakana.

A sada smo ovdje, u Alleppeyu, uz rukavce Kerale.

Napokon mir. Voda, zelenilo, prilika da malo predahnemo… i, nadajmo se, noć tijekom koje će se jedino što se vrti ukrug biti stropni ventilator.

Sljedeći tjedan javit ću vam se s cjelovitim izvještajem iz ovog prekrasnog kutka Indije.

U međuvremenu, kod kuće nam se približava Halloween, a Božić već čeka iza ugla. Nadam se da su vam trgovine pune posla, da pripreme dobro napreduju i da ćete među ovotjednim ponudama pronaći ponešto korisno.

Čuvajte se i budite dobro!