Pozdrav s Balija, Indonezija

Ovaj tjedan je na Baliju bilo neobično mirno, dijelom zbog smanjenog broja letova s Bliskog istoka, dijelom zato što je skoro Eid (ovdje ga zovu Eid al-Fitr), pa je puno ljudi napustilo Bali i otišlo natrag u svoje rodne gradove na drugim otocima kako bi proslavili kraj Ramazana s obitelji. Također, jučer je bila balijska Nova godina i poznati „tihi dan“ (više o tome dolje), pa su mnogi Gen Z (generacija Z) pobjegli na Lombok ili Gili otoke kako bi mogli nastaviti zabavu kao obično. Tako da je Bali sada kao u starim vremenima, iznenađujuće mirno... Prošli tjedan sam vam pričao o svom užurbanom tjednu i novostima iz Nepala... ako ste to propustili, možete se vratiti i pročitati ovdje.

Uglavnom, pričao sam vam kako je Bali trenutno miran...

Ovaj tjedan je bio Nyepi — poznati Balijski Dan Tišine.

Pišem ovo u kafiću, upravo sam izašao iz nečega što je izgledalo kao prisilni „reset“... nema putovanja, nema svjetala, nema posla (tako su mi rekli), nema buke. Znate, čak i zračna luka je zatvorena. Cijeli otok stane. Mobilni internet je prekinut. Samo turistički hoteli imaju pristup internetu. Sada, u 8 ujutro, ljudi tek izlaze, trepćući u stvarni svijet.

Ideja tihog dana je, koliko razumijem... trenutak za refleksiju, resetiranje, a neki kažu da se tako pokušava prevariti lutajuće zle duhove i navesti ih da misle kako je otok prazan.

Moram reći... ovo jutro dok pišem ovo... nešto je posebno. Zrak je lakši. Kao da je cijeli otok duboko udahnuo.

Ali Noć prije, OMG!!... nakon što sam završio s poslom i pojeo nešto, izašao sam van... ulice su već bile zamračene, mnoge trgovine zatvorene... tražio sam Kaos (dobri Kaos). Jer noć prije Nyepija je potpuno suprotnost. Izašao sam u potragu za Ogoh Ogoh… netko mi je rekao da krenem prema raskršću blizu McDonald’sa… i više srećom nego planiranjem, našao sam se usred svega toga. Ponio sam Insta360 kameru...

Ogromne mase, prava energija. I ovi nevjerojatni, pomalo zastrašujući, monstrumi veći od života koji su se nosili ulicama na bambusovim platformama. Bilo je vruće! Gužva je postajala izuzetno gusta, a kako su Ogoh-Ogoh nastavljali dolaziti, bubnjevi su svirali, gužva je pritiskala... u jednom trenutku je bilo pomalo alarmantno, pomislio sam da ako netko padne, svi ćemo pasti...

Ali te kreacije su nevjerojatne... Svaka od njih je ručno izrađena od strane lokalnih mladih grupa — Banjar — koje provode tjedne gradeći ih. I tu postaje zanimljivo... jer oni nisu samo monstrumi. Ove figure temelje se na Bhuta Kali — likovima iz balijske hinduističke mitologije koji predstavljaju kaos, negativne sile, ego, neravnotežu... sve stvari koje nosimo sa sobom, ali se ne suočavamo s njima uvijek. Ovdje ih ne skrivaju, već ih iznose... prave ih velikima... prave ih glasnima... pomiču ih... čak postavljaju lažne bitke na ulicama.

Zatim... odnose ih na plažu i spaljuju. I nakon te ludosti i buke... sljedeći dan — tišina.

Zašto je Bali toliko kreativan

Gledajući sve to, stvarno mi je postalo jasno... možda je to razlog zašto Bali proizvodi tako nevjerojatne umjetnike. Od malih nogu, kreativnost je poticana. Jer kreativnost ovdje nije „posao“... to je dio života. Od malih nogu ljudi: Grade stvari zajedno u svojim zajednicama, rade rukama, uče vještine koje su prenesene kroz generacije.

Stvaraju za ceremonije, a ne samo za prodaju. A kasnije, pretpostavljam, iste ruke koje grade te divlje Ogoh Ogoh... klesaju drvo, oblikuju školjke, pletu, slikaju... stvaraju proizvode s kojima svakodnevno radimo. To je ista energija — samo na drugačiji način izražena.

I tu možete osjetiti tu povezanost u onome što stvaraju. Na Baliju proizvodi umjetnika nisu masovno proizvedeni... nisu samo funkcionalni... Već su izrađeni s osjećajem za priču, duh i ponos.

Što nas dovodi do onoga što dolazi sljedeće...

Uskrs… Ali možda ne onako kako ga znate

Balijski zvončići i kućice za ptice — nešto za vrt, donoseći malo mira i prirode u prostor.

I Holy je napravila stvarno informativan video o njima…
Nije svatko za zeke i jarke boje…
Neki traže nešto mirnije. Promišljenije. Uskrs je, na kraju krajeva, o obnovi.

I zapravo... to se prilično dobro uklapa s cijelim osjećajem Nyepija.

Sezona Ljubavi se nastavlja
I naravno — Uskrs je samo jedan trenutak.

Sezona ljubavi se nastavlja...
Uskrs → Sezona vjenčanja već se lijepo zagrijava.

Svaki od njih je mali podsjetnik na ono što zapravo radimo u ovom poslu: Pomažemo ljudima da daju male geste ljubavi.

Misao za kraj

Gledajući kako Bali prelazi iz potpune kaotičnosti... u potpunu tišinu... u razmaku od 24 sata... to me natjeralo na razmišljanje.
Možda svi trebamo malo od oba. Vrijeme za stvaranje, izražavanje, gradnju...
I vrijeme za pauzu, resetiranje i uvažavanje.

Čuvajte se (ili kako oni ovdje kažu) Hati-Hati!
Više novosti sljedeći tjedan.

David

PS

Skoro sam zaboravio da su Hati-Hati anđeli savršeni za Uskrs..