Kathmandu kroz vrlo malu kutiju

Pozdrav iz Kathmandua!

Nadam se da ste svi dobro i da posao ide od ruke. Vratio sam se nakon mjesec dana izbivanja, a ovaj put su sa mnom i Tomas i Toni.

Prošli tjedan ispričao sam vam jednu priču iz Grada kristala u Kini: naš susret s ljubaznim i tihim vlasnikom tvrtke koja se bavi obradom poludragog kamenja. Ako ste to propustili, možete pročitati priču ovdje.

Nakon naše avanture u gradu kristala čekala nas je epska vožnja natrag do Yiwua. Deset sati na cesti, a Tomas i Coco su se izmjenjivali za volanom. Ceste su bile odlične, putem smo prolazili preko golemih mostova i kroz tunele. Internet je bio toliko dobar da sam bez problema mogao raditi na laptopu sa stražnjeg sjedala. Kineska infrastruktura je stvarno godinama ispred...

Kad smo se vratili u Yiwu, bacili smo se na posao i obišli tržnicu. Bilo je toliko toga za napraviti, ali zahvaljujući ljubaznim i učinkovitim ljudima, gradu u kojemu možete pronaći praktički sve što vam padne na pamet i malo pomoći umjetne inteligencije, uspjeli smo u sedam dana napraviti gotovo nadljudsku količinu posla.

Evo samo malog dijela onoga na čemu smo radili. Pssst... zasad ostaje među nama.

Onda je došlo vrijeme za nastavak putovanja. Od Yiwua do Kathmandua nema baš jednostavnog načina putovanja; kako god okreneš, negdje te čeka dugo presjedanje. Uzeli smo kasni večernji let China Southerna za Guangzhou, gdje smo stigli oko ponoći, a sljedeći let bio nam je u 8 ujutro.

Već sam prije vidio one kapsule za spavanje na aerodromu. Oko 20 funti za noć, mogu se rezervirati putem interneta i udaljene su samo nekoliko minuta od sigurnosne kontrole. Savršeno, pomislio sam.

E, pa... zamislite naslonjač za odmaranje uguran u tanku plastičnu kutiju. Tek toliko prostora da se nekako možete namjestiti. Zvučna izolacija praktički ne postoji. Razglasi na aerodromu, strojevi za čišćenje i nekakvo sitno šuštanje i trčkaranje koje je moj um, iscrpljen od umora, odlučio protumačiti kao štakore. Vjerojatno su ipak bili golubovi.

Ni Tomas ni ja nismo oka sklopili.

Haha, nema veze. Barem sam mogao raditi. Kad je jutro svanulo, prošli smo sigurnosnu kontrolu i za nekoliko minuta već bili na putu prema izlazu za ukrcaj. Još jedan let China Southerna, ovaj put prilično ugodnih pet sati do Kathmandua. Čini se da postajem redoviti putnik na toj liniji.

Kad smo stigli, dočekao nas je Bicky, naš novi agent u Nepalu, a Tomas ga je tada prvi put upoznao. Prvo što smo primijetili bilo je koliko je sve tiho. Nakon nedavne katastrofe turizam je očito također jako pogođen. Za mjesto u kojem toliko ljudi ovisi o turistima i njihovim posjetima kako bi zaradili za život, ta tišina ima i svoje posljedice.

Toni, naš čovjek iz Španjolske, stigao je sljedećeg jutra. Tako smo sada nas trojica ovdje, zajedno s Bickyjem, spremni za sljedeći dio avanture. Ispričat ću vam kako je prošlo sljedećeg petka.

Lijepo je ponovno biti u Kathmanduu, iako je teško gledati grad, a ne pomisliti na ljude čiji su se životi potpuno okrenuli naglavačke. Još jednom hvala svima koji su podržali našu akciju pomoći Nepalu. Vaša dobrota nam jako puno znači i nastavit ćemo činiti sve što možemo.

Čuvajte se i sve najbolje!