Čudna slučajnost... i nešto mutno u vrču
Pozdravi s Balija i sretan Halloween!
Vratio sam se na Bali nakon nezaboravnog putovanja po Nepalu i Indiji. Nadam se da ste već u Halloween raspoloženju – da, strašni vikend samo što nije počeo! Ovdje na Baliju Halloween obilježavaju na svoj način. Čak su se i zaposlenici mog omiljenog kafića (u kojem upravo pišem ovaj tekst) maskirali za tu prigodu. To me podsjetilo da će se i u sjedištu AW-a Rodrigo i britanski tim danas maskirati. Pretpostavljam da će njihove maske biti još mnogo upečatljivije! Halloween je zaista postao globalni fenomen.
Prošli tjedan pisao sam vam o mangu, milkshakeovima i cjelonoćnim zabavama u Gujaratu. Ako ste propustili možete pročitati ovdje.
Bali je barem miran. Buka u Indiji već me počela izluđivati. No, kada smo stigli u Alleppey, u saveznoj državi Kerala, pomislio sam da smo možda zalutali. Ondje nas je dočekao potpuni mir. Automobili nisu neprestano trubili, nije bilo glasne festivalske glazbe, a ljudi su bili tihi i smireni. Sve je bilo okruženo spokojnim krajolikom riječnih rukavaca i kanala po kojima je Kerala toliko poznata.
Ovaj je kraj poznat i po proizvodima koji završavaju pred kućnim pragovima diljem svijeta. Onaj kokosov otirač s natpisom Welcome Home vrlo je lako mogao biti proizveden upravo ovdje. Deseci tvornica u okolici Alleppeyja prerađuju kokosova vlakna i od njih proizvode milijune otirača. Došli smo saznati nešto više o tome.
Neobična slučajnost na benzinskoj postaji
Dogovorili smo posjet tvornici čiji su nam se proizvodi svidjeli na sajmu u Delhiju. Planirali smo iskoristiti boravak u tom kraju i dodatno istražiti lokalnu proizvodnju.
Naše prvo zanimljivo otkriće dogodilo se još prije nego što smo stigli do hotela.
Tijekom dvosatne vožnje od zračne luke u Kochiju zaustavili smo se na benzinskoj postaji kako bismo nakratko otišli do toaleta. Vozili smo se nedovršenom cestom s naplatom cestarine koja je već izgledala kao da joj je potreban popravak. Gospodin Chatterjee u međuvremenu se malo udaljio kako bi zapalio cigaretu.
Jedan gospodin koji je upravo točio gorivo u svoj automobil ugledao ga je, spustio prozor i mahnuo mu. „Pozdrav, gospodine! Poznajem vas. Sjećate li se vi mene?”
Gospodin Chatterjee prilično je prepoznatljiva osoba na sajmu u Delhiju. Visok je i ima karakterističnu frizuru. Teško ga je ne primijetiti u gomili ljudi. Ispostavilo se da je taj gospodin bio gospodin Shali, voditelj prodaje u tvornici otirača od kokosovih vlakana koja se, sasvim slučajno, nalazila svega nekoliko minuta vožnje od našeg hotela.
I tako smo, gotovo niotkuda, dogovorili posjet još jednoj tvornici. Dok jedni poslovne kontakte ostvaruju putem profesionalnih mreža, nama se to događa na benzinskim postajama!
S gospodinom Shalijem brzo smo se sprijateljili i dobro upoznali. Možda je tome pomoglo i piće toddy. No, o tome nešto više malo kasnije.
Kokosi, neobični strojevi i vrlo tih šef
Tvornice su bile impresivne. Riječ je o industriji s dugom tradicijom, koja se ipak uspješno prilagođava novim vremenima.
Gospodin Shali proveo nas je kroz čitav kompleks tvorničkih zgrada koje su se gradile i širile tijekom nekoliko generacija. U jednoj od njih nalazili su se golemi, stari tkalački strojevi, izvorno proizvedeni još 1940-ih godina, koji su i danas bili u funkciji. U drugoj su se nalazili moderni strojevi za oblikovanje gume, kojima su se izrađivale donje podloge otirača. U drugim dijelovima tvornice koristili su se sitotisak i obojena pamučna vlakna za završno ukrašavanje otirača.
A onda smo stigli do hale za proizvodnju užadi.
Zamislite dugu tvorničku halu, otprilike dužine terena za kriket, kroz koju se protežu tračnice. Duž gotovo cijele hale protežu se kokosova užad koja nastaju uvijanjem i ispreplitanjem kokosovih vlakana. Taj se posao obavljao pomoću neobičnih, pomalo kompliciranih strojeva i naprava, nalik onima iz crteža britanskog ilustratora Heatha Robinsona, poznatog po prikazima nevjerojatno složenih i neobičnih izuma.
Nakon što bi se vlakna pretvorila u uže, dvojica radnika krenula bi niz tračnice na kolicima, u svojevrsnom dramatičnom završetku cijelog postupka. Gotovo uže potom bi se namatalo na goleme kolute.
Ne bih vam znao objasniti kako svi ti strojevi funkcioniraju, ali mogao sam ih bez problema promatrati cijelo poslijepodne.
Cijeli tvornički kompleks vrvio je aktivnostima. Ondje radi oko 300 ljudi, a uvjeti rada činili su se izvrsnima. Svi koje smo upoznali bili su ljubazni i dobro raspoloženi.
Tijekom obilaska primijetio sam jednog mladića koji nas je izdaleka tiho promatrao.
Chatterjee se malo želio pohvaliti pa ga je zamolio da nas fotografira zajedno s gospodinom Shalijem. Nakon što su fotografije snimljene, mahnuo mu je da može ići.
Kasnije, u drugoj tvorničkoj hali, dok smo razgledavali impresivne hidraulične preše koje se koriste za utiskivanje uzoraka na otirače, ponovno smo ugledali istog mladića. I dalje nas je tiho promatrao, gotovo neprimjetno se stapajući sa sjenama.
Prišao sam mu i upitao:
„Ti si ovdje glavni, zar ne?”
Nasmiješio se i potvrdno kimnuo, a u očima mu se vidjelo da ga cijela situacija zabavlja.
Bio je to Hari, sin vlasnika i predstavnik treće generacije obitelji koja vodi ovaj posao.
Kada je Chatterjee shvatio da je cijelo vrijeme izdavao upute budućem nasljedniku obiteljskog posla, doslovno je pocrvenio od neugode. Hari je, čini se, u cijeloj situaciji neizmjerno uživao.
A onda je netko spomenuo toddy...
Nakon obilaska tvornice, razgledavanja izložbenog prostora i poslovnih razgovora, gospodin Shali i Hari upitali su nas postoji li još nešto lokalno što bismo željeli vidjeti.
Chatterjee je želio posjetiti plažu. Kerala je poznata po svojim riječnim rukavcima i kanalima, ali ima i duge pješčane plaže. Zanimalo nas je kako izgledaju u usporedbi s plažama u Goi.
Ja sam, međutim, imao na umu još jedan mali kulturni izlet. Za razliku od Gujarata, u Kerali alkohol nije zabranjen. Ipak, u okolici mjesta u kojem smo odsjeli nije bilo mnogo barova. Sjetio sam se da sam čitao o lokalnim gostionicama, takozvanim toddy shopovima, u kojima poslužuju kallu – tradicionalno alkoholno piće od palmina soka.
Pitao sam se bismo li se možda mogli zaustaviti u jednoj od njih usput.
I tako smo se našli na blatnjavom parkiralištu, iza kojeg se nalazila skupina jednostavnih, malih koliba. Unutra su bili obični stolovi i iznošene plastične stolice.
Smjestili smo se za stol, a ostali su se vjerojatno pitali kamo sam ih to doveo.
Prišao nam je stariji gospodin, s brojnim tetovažama i prilično malim brojem preostalih zuba. U rukama je nosio nekoliko čaša koje nisu ulijevale previše povjerenja kada je riječ o čistoći, kao i glineni vrč ispunjen mutnom bijelom tekućinom.
Gospodin Shali počeo je točiti piće. Čak je i Chatterjee izgledao sumnjičavo. „Ja ovo neću piti”, rekao je.
Muhe su, međutim, pokazivale znatno veće zanimanje za ponuđeno piće.
Gospodin Shali, koji sam ne pije alkohol i vegetarijanac je, uvjeravao nas je da je sve to sasvim uobičajeno. Objasnio nam je da se toddy dobiva iz soka kokosovih palmi, a ne iz kokosove vode koja se nalazi unutar ploda. Sok se prikuplja iz palmi i prirodno fermentira, pa se ono što je ujutro bio svježi sok do poslijepodneva pretvori u nešto sasvim drukčije.
Odlučili smo ga kušati. Zapravo... uopće nije bilo loše! Pomalo je podsjećalo na limunadu od kokosa, uz blago pjenušanje na jeziku. Naš domaćin ubrzo se vratio s tanjurima pirea od kasave i curryjem od kozica. U međuvremenu je stiglo još muha, koje su očito željele provjeriti što se poslužuje za ručak.
Popili smo svoja pića i odjednom s mnogo više veselja poželjeli krenuti prema plaži.
Pomalo pripiti u posjetu plaži
Plaža je bila prekrasna. Dugački pješčani potezi, gotovo potpuno netaknuti komercijalnim sadržajima, bez ijedne ležaljke na vidiku. Nimalo nije nalikovala prizorima s plaža u Goi kakve smo zamišljali.
Gospodin Shali očito je smatrao da je upravo tako i najbolje.
Pomalo pripiti, fotografirali smo se na pijesku sa svojim novim prijateljima.
Od slučajnog susreta na benzinskoj postaji, preko utrka s užadima od kokosovih vlakana i susreta s budućim nasljednikom obiteljskog poduzeća, pa sve do vrča mutnog pića u jednoj maloj kolibi. Zaista neobičan, ali sadržajan radni dan u svijetu proizvodnje otirača!
I drago mi je izvijestiti da toddy nije ostavio nikakve neugodne posljedice. Jedino što je pretrpjelo štetu bio je Chatterjeeov ponos, nakon njegove kratke karijere nadređenog Hariju.
I eto, to je naša mala strašna priča za Halloween. Nadam se da vas kod kuće ne muče nikakvi duhovi, osim onih koji vam nestaju s polica! Budući da nam se približava i Božić, svakako pogledajte nove proizvode i posebne ponude koje smo pripremili u nastavku.
Želim vam uistinu jeziv i nezaboravan vikend!
Čuvajte se!
