Pozdrav iz Kathmandua…

Pišem vam jutros iz grada — i zemlje — koji su još uvijek u stanju šoka.

U srijedu je visoko u Himalaji došlo do ogromnog urušavanja, pri čemu su se niz doline sručile goleme količine leda, vode, stijena i kamenja. Prizori su zastrašujući, a dok spasilačke ekipe nastavljaju potragu i pružaju pomoć, razmjeri tragedije još uvijek nisu u potpunosti poznati.

Ovdje u Kathmanduu to se itekako osjeća. Čini se da gotovo svatko poznaje nekoga tko je pogođen ovom tragedijom ili poznaje nekoga tko još uvijek čeka vijesti. Naše misli su posebno uz obitelji koje su izgubile svoje najmilije — kao i uz sve one koji ih još uvijek traže i nadaju se.

Čudno je nastaviti pisati o poslu i pjevajućim zdjelama nakon nečega ovakvog. Ali možda je najbolje što možemo učiniti upravo to da nastavimo podržavati ljude, obitelji i male radionice čija egzistencija ovisi o radu koji se ovdje odvija. Prošli tjedan pričao sam vam o susretu s prekrasnom obitelji iz Kathmandua koja izrađuje pjevajuće zdjele. Ako ste to propustili, možete pročitati taj tekst ovdje...

Ovaj smo tjedan, u srijedu ujutro (prije nego što su stigle strašne vijesti), otišli vidjeti gdje se pjevajuće zdjele zapravo izrađuju. Bicky i ja ustali smo rano ujutro i uzeli taksi do mjesta sastanka na rubu Kathmandua, gdje nas je pokupio vlasnik, gospodin Suman. Objasnio nam je da je izrada pjevajućih zdjela vrlo bučan posao te da radionice više nisu dopuštene u gusto naseljenim područjima. Nakon što sam vidio cijeli postupak, potpuno sam razumio zašto!

Odvezli smo se izvan grada, prošli pokraj mjesta koje se zove Bungamati i ušli u prekrasnu, zelenu dolinu. Nakon buke i kaosa Kathmandua, bilo je to otprilike najmirnije mjesto koje možete zamisliti.

Skrivena u toj dolini nalazila se mala tvornica gospodina Sumana. Zdjele svoj život započinju kao jednostavni metalni diskovi. Gospodin Suman objasnio nam je da se najprije u drugoj radionici zajedno tale različiti metali — njih ukupno pet — nakon čega se izlijevaju i valjaju u metalne ploče, a zatim režu u diskove točno odgovarajuće veličine.

Po tri diska odjednom zagrijavaju se u vatri s jakim dotokom zraka, smještenoj u kutu radionice. Na dimnjaku iznad vatre uklesan je oblik Šivinog bodeža — očito važan dio tradicije i zaštite ovog zanata.

Diskove treba zagrijati na točno određenu temperaturu. Ako nisu dovoljno zagrijani, metal se neće pravilno oblikovati. Ako su pak prevrući, mogu puknuti.

Kada majstor zadužen za vatru procijeni da je trenutak pravi, dugim kliještima izvlači užarene diskove, slaže ih jedan na drugi i vješto postavlja na metalni kalup. Tada prilaze trojica muškaraca s ogromnim čekićima… Bang! Bang! Bang!

Sva trojica udaraju savršeno usklađenim ritmom, lagano se pomičući oko metala dok rade. Polako, pred njihovim očima, počinje poprimati oblik zdjele.

Bilo je nevjerojatno gledati ih na djelu — i pomalo zastrašujuće. Dovoljan bi bio samo djelić sekunde nepažnje da se čekići sudare i da užareni komadi metala odlete po cijeloj radionici. Ipak, rade nevjerojatno brzo jer imaju samo nekoliko dragocjenih minuta, dok je metal na točno odgovarajućoj temperaturi.

Djelomično oblikovana zdjela vraća se u vatru još dva ili tri puta, a zatim ponovno pod čekiće, sve dok se ne dobije konačan oblik.

Nakon toga slijede brušenje, ugađanje i završno oblikovanje. Na kraju zdjela odlazi u posebnu prostoriju, gdje se polira i glača sve dok matirani, čekićem obrađeni metal ne počne sjajiti.

Svaka faza zahtijeva iskustvo. Važni su veličina i oblik zdjele, ali jednako tako i debljina metala, način udaranja čekićem te završno ugađanje. Lijepa zdjela nije tek proizvod koji se jednostavno izradi — ona se osluškuje, prilagođava i postupno joj se daje život.

A onda mi je gospodin Suman rekao nešto što mi je bilo posebno lijepo čuti: muškarci koji rade s vatrom i čekićima tradicionalno su hindusi. Oni koji se bave poliranjem i završnom obradom su muslimani. Gospodin Suman, njegova obitelj i mnogi njegovi kupci su budisti.

Gospodin Suman

„Svi se dobro slažemo“, rekao je. „Dobri smo prijatelji.“

I eto — hindus, musliman i budist, svi zajedno rade na stvaranju nečega čija je svrha mir, iscjeljenje i sklad.

U tjednu kada je Nepal doživio tako strašna razaranja, ta mala radionica u mirnoj dolini djelovala je kao podsjetnik na nešto važno. Različite ruke, različite vjere i različite vještine — a svi zajedno rade u istom ritmu kako bi stvorili jedan prekrasan zvuk.

Bang! Bang! Bang!

Možda bi svijet mogao nešto naučiti iz tvornice pjevajućih zdjela gospodina Sumana.

A iz Nepala stižu i neke druge važne vijesti…

Sada smo napravili veliki korak naprijed i u utorak, 25. kolovoza, službeno imenovali Bickyja — našeg dugogodišnjeg dobavljača papira Lokta — za agenta Ancient Wisdoma za nabavu i koordinaciju u Nepalu.

Bicky će blisko surađivati s našim pouzdanim partnerom za otpremu, gospodinom Padamom iz tvrtke Oriental Cargo Services, kako bi nam pomogao koordinirati dobavljače, poboljšati kontrolu kvalitete te učiniti naše pošiljke iz Nepala bržima, jednostavnijima i pouzdanijima. Zahtjevi vezani uz usklađenost s propisima pri uvozu proizvoda u Ujedinjeno Kraljevstvo i Europu svake godine postaju sve zahtjevniji. Sve informacije o proizvodima, materijali, testiranja, ambalaža i dokumentacija moraju biti pravilno provjereni i organizirani. Bicky će nam pomoći da sve to uredimo već na samom izvoru, prije nego što roba napusti Nepal.

To znači da možemo surađivati s još više malih proizvođača, razvijati više originalnih proizvoda i — što je najvažnije — pobrinuti se da sve stigne u naša skladišta u stanju i prema standardima koje naši kupci očekuju.

Naravno, tako važno imenovanje trebalo je i dostojno proslaviti, pa smo Bicky, gospodin Padam i ja otišli na večeru u korejski restoran u Kathmanduu. Korejska hrana… proslava novog poglavlja u Nepalu… za britansku tvrtku koja se bavi poklonima i ukrasnim proizvodima. Baš u stilu Ancient Wisdoma.

Ovo je bio jedan od najzahtjevnijih i najispunjenijih tjedana na cijelom ovom putovanju. Radionice, pjevajuće zdjele, papir Lokta, tekstil, ambalaža, razvoj novih proizvoda i naizgled beskrajne šalice čaja. Ovdje se počinju rađati neke zaista uzbudljive ideje i planovi — iako mislim da će mi trebati nekoliko mirnih sati samo da sve to posložim u glavi.

Uskoro će doći vrijeme da krenem dalje.

Nepal mi je pružio mnogo više od novih proizvoda i poslovnih ideja. Podsjetio me da iza svega što kupujemo i prodajemo stoje ljudi — obitelji, prijateljstva, tradicije i vještine koje se prenose s generacije na generaciju.

Ovaj tjedan također nas je podsjetio koliko se život može iznenada promijeniti.

Stoga iz Kathmandua i dalje upućujemo svoje najiskrenije misli svima koji su pogođeni ovom strašnom tragedijom. A naše poštovanje ide spasiocima, volonterima i običnim ljudima koji jedni drugima pomažu kroz ove najteže dane.

Sljedećeg petka pisat ću vam s nekog novog mjesta…

Ali sa sobom ću ponijeti djelić Nepala — i možda će mi još dugo u mislima odzvanjati zvuk ona tri čekića koji udaraju u savršenom ritmu.

Bang. Bang. Bang.

Čuvajte se, pazite jedni na druge — i želim vam ugodan vikend.