POSLOVNA ETIKA

Ovo su zahtjevne i osjetljive teme, ali ne one koje biramo ignorirati kao tvrtka. Mnogi smatraju da etika i poslovanje ne idu zajedno, nama je posebno drago što se većina naših kupaca ne slaže s tim stavom, i trudimo se da naši dobavljači dijele iste vrijednosti.

Postoji nekoliko područja koja često izazivaju zabrinutost (i o kojima nas redovito pitaju):

1. Testiranje na životinjama

2. Dječji rad u zemljama u razvoju

3. Pravedna trgovina (Fair Trade)

4. Ekološki prihvatljivi, reciklirajući i održivi proizvodi

1. Testiranje na životinjama

Strastveni smo kada je riječ o darovima, ali još više kada je riječ o životinjama. Oštro osuđujemo svaki oblik okrutnosti. Zbog toga:

Nijedan proizvod koji nudimo nije testiran na životinjama. Međutim, gotovo je nemoguće da bilo koja tvrtka može jamčiti da niti jedan osnovni sastojak koji se koristi u proizvodima nikada nije bio testiran na životinjama. Takvu tvrdnju jednostavno nije moguće 100% potvrditi.

Ono što možemo reći jest da, koliko god je to moguće, koristimo prirodne i čiste sastojke, surađujemo isključivo s pouzdanim dobavljačima koji dijele naše vrijednosti i nastoje proizvoditi potpuno cruelty-free proizvode.

Napomena: Vrlo je vjerojatno da se osnovni sastojci nisu testirali na životinjama još od 1967. godine.

2. Dječji rad u zemljama u razvoju

Uvijek činimo sve što možemo kako bismo procijenili koristi li neka tvrtka dječji rad kao jeftinu ili čak prisilnu radnu snagu te takvih partnera u potpunosti izbjegavamo. Naravno, u današnje vrijeme nijedna izvoznicka tvrtka iz Indije ili Dalekog istoka neće to otvoreno priznati, pa su zdrav razum i iskustvo ključni u prepoznavanju takvih pojava.

Izvozni proizvodi obično postižu višu cijenu od onih za lokalno tržište, tako da ne postoji stvarni komercijalni pritisak na proizvođače da toliko snižavaju troškove i time riskiraju gubitak unosnih izvoznih poslova. Sustavno i namjerno korištenje dječjeg rada smatramo nepotrebnim i, po našem mišljenju, činom čiste pohlepe.

Međutim – i to je važno istaknuti, realnost je kulturno puno složenija. U manjim obiteljskim poslovima, posebno u ruralnim sredinama, djeca su često uključena u obiteljski rad.

Na primjer, u Indiji velik dio ručnog rada i izrade rukotvorina obavljaju tzv. "vanjski suradnici" u selima. Indija ima više od milijun sela koja se oslanjaju na poljoprivredu i ručne obrte kao izvor prihoda. Obrtničke vještine se u mnogim selima prenose s generacije na generaciju, i one su često ključne za dodatne prihode obitelji. Većina tih sela još uvijek nema električnu energiju ni tekuću vodu, no djeca u pravilu pohađaju školu ujutro.

U popodnevnim satima djeca često pomažu u obiteljskom poslu, što se u tim okolnostima doživljava kao dio života, a ne kao iskorištavanje.

Željeli smo se uvjeriti u stvarno stanje, pa smo tijekom posjeta Kalkuti u veljači 2006. uspjeli nagovoriti jednog našeg dobavljača da nas odvede u jedno udaljeno selo.

Istina je da su indijska sela ogroman kolektivni sustav kućne radinosti. Vrlo su dobro organizirana, s agentima koji predstavljaju sela ili regije, te koji prevoze sirovine prema selima i gotove proizvode natrag. Svaki dio zemlje ima svoje specifične vještine koje se prenose stoljećima.

Što se tamo izrađuje? Suknje, košulje, torbe od jute, drvene igračke, perle za modni nakit – sve to dolazi iz indijskih sela. Iako postoje tvornice, višak posla često završi upravo u tim zajednicama.

Ovo otkriće nas je istovremeno i fasciniralo i zabrinulo. Poželjeli smo se osobno uvjeriti ne bi li u toj kulturi kućne radinosti bilo sustavnog iskorištavanja djece.

Zaustavili smo se pokraj male trgovine nalik baraci i čim smo izašli iz džipa, desetci djece su potrčali prema nama – no za razliku od grada, nisu prosili ni vukli za rukav, već su samo stajali, nasmiješeni i znatiželjni. Moj suputnik iz Kalkute pitao je vlasnika trgovine možemo li posjetiti selo – ogroman bijeli osmijeh bio je dovoljan odgovor.

Krenuli smo niz urednu stazu od opeke, s mnoštvom djece koja su nas veselo pratila. Došli smo do sela gdje su se, s obje strane staze, nalazili ograđeni prostori s kućama od blata, raspoređenim oko unutarnjih dvorišta gdje su obitelji radile, jele i – tijekom ljeta – spavale.

U jednom od dvorišta zatekli smo prizor prave kućne radinosti – selo je bilo specijalizirano za izradu svečanih sari haljina bogato ukrašenih šljokicama, kakve nose gradske dame. Između bambusovih stupova bila je razapeta tkanina u izradi – cijela obitelj radila je zajedno, uključujući i djecu.

Rečeno nam je da se mnoge od ovih vještina pažljivo čuvaju i prenose usmenom predajom s koljena na koljeno.

Ono što smo zatekli nije bio prljavi slam pun komaraca, već mjesto bez suvremenih sadržaja, ali uredno i organizirano. Atmosfera je bila radna, a ljudi nasmijani. Djeca su pohađala školu svako jutro, a ono što me najviše dojmilo bili su njihovi savršeno bijeli osmijesi.

Naravno, ovo je samo jedno selo od milijun njih, iako smo kasnije posjetili i ribarska sela u Sundarbansima koja su bila slična. No ono što smo vidjeli nipošto nije bila siromašna slika „trećeg svijeta“ kakvu sam očekivao. Naprotiv, djelovalo je kao miran i skladan način života.

Jedno je sigurno: svi s kojima smo razgovarali rekli su isto, ljudi u selima su pošteni, vrijedni i dobri ljudi.

3. Pravedna trgovina

Do šest mjeseci godišnje provodimo putujući po Indiji, Indoneziji, Nepalu i Kini u potrazi za novim proizvodima i pokušavamo ispuniti želje naših kupaca.

Posjećujemo dobavljače ne samo radi dogovaranja suradnje, već i kako bismo se osobno uvjerili u to kako se postupa prema zaposlenicima i podizvođačima. Više puta smo otkazali narudžbe jer smo imali dojam da se osoblje iskorištava.

U Indiji, na primjer, roba namijenjena izvozu ima višu cijenu od one koja se prodaje na domaćem tržištu – što znači da bi izvozne tvrtke trebale biti u mogućnosti svojim zaposlenicima pružiti bolje uvjete rada i bolje plaće (kao i isporučiti kvalitetniji proizvod).

Sretni smo raditi unutar takvog sustava, pod uvjetom da možemo vidjeti konkretne koristi za ljude koji stoje iza proizvoda. Ovo je naša verzija pravedne trgovine.

Imajte na umu da neki uvoznici zaobilaze ovaj sustav, kupuju proizvode po domaćim (nižim) cijenama, ali ih izvoze, kako bi povećali vlastitu dobit ili nepošteno konkurirali s drugim uvoznicima.

4. Ekološki, reciklirajući i održivi proizvodi

Naš asortiman je vrlo raznolik, pa bi bilo nemoguće ponuditi isključivo organske i reciklirane proizvode. Ipak, prilikom uvođenja novih artikala uvijek dajemo prednost upravo takvim proizvodima. Kao minimum, tražimo da sirovine koje se koriste budu održive.

Napomena o AW Freedom zakladi

Ideja je da mali dio od svakog prodanog proizvoda ide izravno radnicima koji su ga izradili. Na primjer, 10 penija od prodaje pakiranja tamjana u Ujedinjenom Kraljevstvu može otići direktno radniku koji je taj tamjan zapakirao u Bangaloreu (Indija). Vidjet ćete kako čak i tih 10 penija može učiniti nevjerojatnu razliku za radnike s tako skromnim primanjima, prava nada za bolji i slobodniji život. Zato ovu inicijativu i zovemo Zaklada Slobode – AW-Freedom.com.

Hvala vam što podržavate ovu inicijativu kupnjom i prodajom proizvoda koji dolaze iz Freedom zaklade.

David